Početna > Crkva i Hrvati BiH, Kriminal i korupcija, Obnova i povratak, Posavina > POLITIKA JE PREDUGO DUŠU NAŠEGA NARODA PREMJEŠTALA U DRUGE DRŽAVE I KRAJEVE

POLITIKA JE PREDUGO DUŠU NAŠEGA NARODA PREMJEŠTALA U DRUGE DRŽAVE I KRAJEVE


Fra Mirko Filipović, vikar plehanskog samostana (intervju od 30.08.2012, i danas veoma i jednako aktuelan-op.a.)
Fra Mirko FilipovićBosanska Posavina i raseljeni hrvatski narod tog kraja ove godine obilježavaju brojne tužne godišnjice. Prolazi 20 godina od ubojstava, protjerivanja i paljenja hrvatskih sela. Obljetnice su još tužnije kada se shvati da i 17 godina nakon završetka rata neka sela još uvijek liče na zgarišta, a ogroman dio protjeranih Hrvata nije se nikad vratio. Obnova, u ratu do temelja uništenih kuća teče sporo, a Posavina nije doživjela demografsku i gospodarsku obnovu.

Kako bi potaknuli odgovorne i podsjetili na probleme povratnika koji još nisu riješeni, svećenici Derventskog dekanata organizirali su od 24. do 26. kolovoza različite vjerske i kulturno-duhovne sadržaje u: Brusnici, Derventi i Plehanu. Jedan od organizatora obilježavanja je i fra Mirko Filipović, plehanski samostanski i župni vikar.

Fra Mirko, rođen na Plehanu 1957., dugo godina bio je gvardijan i župnik u svojoj rodnoj župi. S njim smo novinari Katoličkog tjednika razgovarali o aktualnim problemima povratka i obnove koji tište Hrvate u tom dijelu BiH, ali i o političkoj situaciji, lokalnim izborima te predstojećem ulasku Hrvatske u Europsku uniju…

Poštovani fra Mirko, Katolička crkva u BiH redovito ponavlja katastrofalne podatke o nestajanju Hrvata katolika. Potvrđeni su dramatični podaci o stanju u Republici Srpskoj. Je li moguće zaustaviti taj trend?

Mislim da nije, jer se time nitko ozbiljno i sustavno ne bavi. Sve je prepušteno stihiji i politici, a političari nemaju vremena baviti se ozbiljnim stvarima.

Hrvatski narod je već odavno izrazito selilački, a u zadnjim desetljećima prošlog i prvom desetljeću ovoga stoljeća to je postalo katastrofično. Uzroci su bili ratna prisila i ekonomski pritisak, ali opasnija
je bezrazložna moda seljenja, koja je ponekad i glavni motiv. Ona među nesamostalnim pukom stvara pritisak seljenja onamo gdje svi idu, iako za to nema razloga, osim isprazne želje da se bude na nekom šik mjestu, a ne u svome rodnom kraju. Ima među nama vjerojatno i onih koji se stide što se nisu odselili, jer zašto bi inače odseljavanje bilo problem u krajevima koji nisu bili pod ratnim pritiskom, u krajevima koji su se obranili i u onima u kojima gospodarstvo dobro stoji.

Nažalost, politika je previše dugo dušu našeg naroda premještala u druge države i krajeve pa ne začuđuje ako i tijela odlaze za dušama. Jedan premali narod, koji ima premalen natalitet, a prevelik mortalitet, s previše pobačaja i previše neoženjene i neudate mladeži, a s prevelikom težnjom za
lutanjem po svijetu – kakvu budućnost može očekivati? Organizacija Human life objavila je procjenu o nestanku 79 naroda tijekom slijedeća dva stoljeća. Među njima su dakako i Hrvati (kao i Srbi). Nestanak se ne odnosi samo na one krajeve odakle se iseljavaju nego i na one gdje se doseljavaju. Je li to znak za uzbunu – procijenite sami.

U plehanskoj župi, koja obuhvaća 15-ak sela, živjelo je prije 1992. oko 7.000 vjernika, a do danas se vratilo samo stotinjak ljudi. Aneks 7 Daytonskog sporazuma u kraju koji obuhvaća plehanski samostan nije uspio. Zašto je to tako?

Zato što se kompletan Daytonski sporazum do kraja ne provodi, nego sporadično, kako kome odgovara, a pogotovo je to slučaj s Aneksom 7 koji govori o povratku. Taj sporazum je inače uzrok svakoga poratnoga zla, jer je skrpan nabrzinu, s previše kompromisa i popuštanja jačima i bezočnijima te je od njega bilo ludo i očekivati nekakav učinak u povratku.

Dovoljno je samo da je predviđeno da se povratnike pita hoće li natrag u svoju općinu ili će ostati ondje gdje jesu pa da se odmah zna kako će to sve ići. Ako im u općinama gdje se trebaju vratiti ne dadneš ništa, ako im stvoriš neprijateljsko okružje, ako im ne dadneš mogućnost sigurnog
zapošljavanja, zdravstvene i sigurnosne zaštite, ako u svojim općinama budu stranci, a u mjestima gdje jesu normalni građani, malo će se njih odlučiti na povratak. A to je upravo politika Daytonskog sporazuma učinila i sad trpimo posljedice tog nesporazuma. Govori se o pravu na izbor, a radi se praktično o manipulaciji, jer izbor pretpostavlja dvije jednake mogućnosti. Ovdje je ponuđena jedna vrlo loša i druga izrazito bolja. Ponuđači su odmah bili sigurni što će se izabrati.

Prolazeći kroz Posavinu mogu se vidjeti ožiljci rata, ali i obnovljene kuće u kojima nitko ne živi. Prema evidenciji Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, zaključno s 15. travnja ove godine, zahtjeve za obnovu imovine u BiH podnijelo je više od 7.200 hrvatskih obitelji, a većina tih zahtjeva odnosi se na povratak u RS, uglavnom u posavske općine. Mnogi se i dalje prijavljuju za povratak, ali koliko je takvih ljudi u mogućnosti ostati, da se još više kuća ne „pretvori“ u vikendice?

Ta priča o vikendicama često je plod samoopravdavanja onih koji su za povratak odgovorni, a nisu učinili mnogo više od jednog velikog ništa. Od kuće se ne živi, to svatko zna. Čovjek je kompleksno biće i ako mu nisu osigurani i ekonomski i zdravstveni i prometni i društveni uvjeti, ne možeš
očekivati da će negdje rado živjeti, osim ako mora ili ako hoće iz silne ljubavi ili silnog inata.

Što je to osigurano u jednom povratničkom selu, bilo gdje, ne samo u ovom dijelu za koji vi naglašavate da je RS ili Republika Srpska, a on je samo nečiji rodni kraj, iz kojeg je protjeran i koji je u međuvremenu promijenio i lice i naličje, i ime i slova i zastave i ulice i ljude i neljude…? Sad je to neki novi svijet, pravljen prema nečijoj tuđoj mjeri, svijet iz kojeg se nije otišlo, a u njega se treba vratiti i sve to trpjeti ili ne vidjeti i navikavati se na to. I što će ti kuća kad se u nju ne mogu vratiti
oni koji rađaju ili odgajaju djecu, jer nemaju od čega živjeti, jer im nitko neće dati posao zato što su se vratili? A odakle ikome hrabrost da pomisli da bi trebao itko od njih negdje napuštati siguran posao pa se vratiti u tu famoznu kuću da uživa u njoj bez posla, bez susjeda, bez škole, igrališta, vrtića – čak i struje i telefona, a trebali bi se vratiti iz: Zagreba, Pariza, Honolulua ili već kojeg ćoška svijeta u koji su ih rat i politika maćehinski odgurnuli?

Ali eto vidite, nekoliko tisuća ih je ipak poslalo molbu, tko zna po koji put, da im se daruju sredstva da obnove barem kuću. I obećavaju im ove godine da će se posebno potruditi da posavski Hrvati dobiju što više donacija, jer su do sad dobili malo više od ništa u odnosu na ono što su imali pa izgubili i u odnosu na druge koji su bili draži onima koji o tim silnim novcima odlučuju. No, teško je ne biti nevjerni Toma i ne reći da ćeš povjerovati tek kad vidiš. Živi bili pa vidjeli hoće li se ove ili slijedeće godine osigurati posavskim Hrvatima četiri stotine kuća, a ne četiri ili četrdeset godišnje, kako je dosad bilo. A četiri stotine kuća ima jedno malo veće selo. Ako im budu davali po četiri stotine godišnje, treba im osamnaest godina da ispune ovih 7.200 molbi koje ste naveli. Ako budu davali po četrdeset godišnje, kao do sad, trebat će 185 godina.

Na kojim područjima Posavine je ostvaren, uvjetno rečeno, najviši postotak povratka, a na kojim najniži i kako to komentirate?

Najviši postotak povratka Hrvata ostvaren je u onim dijelovima Posavine koji su ratom bili oduzeti i devastirani, ali su Daytonom dodijeljeni Federaciji BiH. Oni koji su dodijeljeni RS-u posvuda su jednako loše prošli kada je riječ o povratku. Uzrok je jasan i ne treba se bojati reći ga: na prvom
mjestu to je ime entiteta, koje je sebi prisvojio samo jedan narod; potom je to administracija entiteta, koja je uglavnom sto posto srpska i brine se uglavnom samo za ono što je srpsko; onda je to politika entiteta, koja je još „srpskija“ i koja svakih pet dana prijeti da će se odijeliti od Bosne i otići u Srbiju, a
to znači i našu zemlju i naše krajeve odnijeti u drugu državu. Kad se tome pribroji domaća hrvatska politika, koju ovaj problem uglavnom ne zanima, jer ima druge boljke i neispunjene želje, nije potrebno više ništa tumačiti.

Koliko, prema Vašim osobnim spoznajama, politika na lokalnim ili entitetskim razinama opstruira ili izravno otežava i onemogućava povratak izbjeglih i raseljenih lica?

A gdje bi se uspješnije moglo manipulirati i opstruirati povratak nego na lokalnoj i entitetskoj razini? Sad je situacija, naravno, nemjerljivo bolja nego ranije, ali još uvijek ima obilje prostora za opstruiranje. Za ilustraciju može se navesti podatak da su Hrvati neposredno nakon rata morali
plaćati taksu za ulazak na prostor RS-a. U Bosanskom Brodu si morao platiti za ulazak na srpski teritorij i tek onda otići da pogledaš kako su ti srušili kuću i uništili imanje! Iza toga je slijedilo mnogo godina administrativnog izluđivanja. Izmišljao se nepregledan broj potrebnih i nepotrebnih papira koje
moraš podići i nabaviti za najobičnije potrebe, a za svaki moraš platiti taksu i otići po njega desecima kilometara daleko u srpska sela, gdje su namjerno izmješteni mjesni uredi iz hrvatskih sela i još uvijek nisu u njih vraćeni. Ako tkogod odozgor zabrani neke takse, one se prestaju uzimati, a ono što je do
tada bespravno uzeto, naravno, nitko nije ispitivao.

Na graničnom prijelazu u Bosanskom Brodu namjerno se sve do sada ne želi napraviti normalan terminal koji bi mogao propuštati dovoljan broj automobila da se ne stvaraju gužve. Sedamnaest godina nakon rata ondje se zna čekati i po četiri sata da bi se prešla granica, a za to vrijeme doputuje se do Graza ili Venecije. Oni koji bi iz Slavonskog Broda trebali trknuti do svojih sela u Bosni i nešto ondje uraditi, očistiti, ozidati i sl., ako tri puta zapnu u takvoj gužvi, četvrti put će odustati i od sela i od imanja i od Bosne.

Na razini entiteta kontroliraju se donacije i izbori. Donacije za obnovu hrvatskih kuća iz entitetske kase minimalne su ili nikakve, a izborni zakon je tako preciziran da Hrvati iz Posavine nemaju mogućnost izabrati jednog jedinog svoga predstavnika u skupštini u Banjoj Luci. Za popunjavanje hrvatske kvote služe Hrvati po zanimanju iz SNSD-a ili originalni Hrvati iz prijateljskih stranaka, koji mjesta u Vladi umjesto na izborima osvajaju darovnicom entitetskog vladara.

Wikileaks je prije određenog vremena objavio da su se sredstva za povratnike koristila za predizborne kampanje nekih stranaka. Koliko ima istine u tome da sredstava za povratak nisu uvijek iskorištavana za povratak?

Za predizborne kampanje koriste se sva sredstva, koja su uglavnom nedopuštena. Nekada se suvereno naređivalo poduzećima koja su bila pod strogom stranačkom kontrolom koliko će sredstava izdvojiti za izborni uspjeh stranke i koliko će radnika poslati na predizborne skupove. Danas je to malo teže izvesti. Lakše je dijeliti državne donacije uz uvjet da se stranci mora dati pola ili onoliko koliko ona odredi. Zanimljivo da za to zna Wikileaks, a ne znaju domaći organi gonjenja, kako se to nekada govorilo. No, saznat će nekad, samo tko će tada od onih najodgovornijih biti u državi, jer su većini ovdje samo radna mjesta, a kuće, imanja i djeca u nekoj drugoj državi, koja nema obvezu izručivanja bilo koga za bilo što.

Postoji li dovoljno izražena solidarnost Hrvata iz drugih područja BiH sa svojim sunarodnjacima u Republici Srpskoj?

Ne postoji. Naprotiv!

Kako će se skori ulazak Hrvatske u Europsku uniju odraziti na stvarno zanimanje za povratak, a s druge strane biti možda psihološka barijera za taj proces? Neki najavljuju egzodus Hrvata…

Ako ikad uđe u tu uniju, Hrvatska bi mogla postati ili granični policajac EU ili moćniji zaštitnik svoga naroda u drugim državama. Što će izabrati, teško je pogoditi, jer je Hrvatska apstraktan pojam koji
konkretiziraju stranke na vlasti, a one su takve kakve jesu: sklone podaništvu prema jačima i većima, a strogosti i indolentnosti prema svojima i slabijima.

Kakvo je vaše mišljenje o  hrvatskom pitanju u BiH? Hoće li ikada biti riješeno na, za Hrvate, zadovoljavajući način?

Hrvatsko pitanje najprije moraju raščistiti Hrvati međusobno, a to ne mogu jer nemaju odgovorne vođe. A hrvatsko pitanje u dlaku je jednako srpskom il’ bošnjačkom pitanju. To je pitanje ponajprije Bosne i njezina uređenja. Ako je to država tri konstitutivna naroda, onda postoji samo jedno tipsko pitanje: što svaki od ta tri jednakopravna naroda koji konstituiraju državu treba imati za sebe, a što moraju prenijeti na državu. Rješenje je jedno, a primjenjuje se na svakoga jednako.

Ako je jedan narod suveren, ako konstituira državu, ako nije nacionalna manjina, onda je lako znati što mora imati u svojoj državi: jezik, vjeru, kulturu, školstvo, politiku, zdravstvo, medije, komunikacije itd. U složenoj državi sve to mora imati svaki čimbenik konstitucije, samo što se mora znati što od toga mora prenijeti na državu, jer država inače ne bi mogla funkcionirati, a kad ona ne funkcionira, ne funkcionira ni jedan narod u njoj. U Daytonskoj nakaradi od države sve je, k’o biva, utemeljeno na
konstitutivnosti naroda, a onda je jednom narodu dana država u državi, drugome mogućnost dominiranja zbog brojnosti, a trećemu jal i nezadovoljstvo na općoj razini, a identično ponašanje na lokalnoj razini, jer daytonska Bosna forsira iživljavanje većine nad manjinom – pa gdje tko koga stigne. Sadašnji način rješavanja hrvatskog pitanja ide za tim da se jednakopravnost konstitutivnih naroda riješi tako da ostane daytonska situacija „tko je jamio – jamio“, ali da se i nama dadne malo više takve mogućnosti pa ćemo biti zadovoljni. Pitanje je samo koliko će stoljeća trebati međunarodnoj gospodi, koja je sve to dizajnirala, da projektiraju moguću državnu zajednicu triju konstitutivnih naroda, a ne da se trude sačuvati nemoguću.

Ove godine su lokalni izbori u BiH. Prema vašem mišljenju, hoće li biti više prijavljenih hrvatskih glasača nego na prethodnim izborima?

Glasača će možda biti više prijavljenih, ali učinak će biti manji, jer – rekao sam – izborni zakon u BiH, a pogotovo u entitetu RS takav je da manjim skupinama ne daje mogućnost išta dobiti, osim ako se ne ujedine u jedan glasački korpus. Izborni prag je previsok i, ako svaka stranka i strankica ide zasebno na izbore, glasovi se samo prosipaju, a profitiraju veći i brojniji. To dobro znaju odgovorne hrvatski vođe stranaka, ali ni pod koju cijenu nisu htjeli nastupiti zajedno na izborima i, naravno, izgubit će ih. Pa kad su takvi, tko ne bi imao pravo pomisliti da to namjerno rade kako bi uništili bilo kakvu mogućnost Hrvatima u RS-u da sudjeluju u životu svojih općina. Za koga onda rade?

U bh. javnosti ste prije dvije godine došli u širu medijsku pozornost jer ste odbili gostoprimstvo hrvatskom predsjedniku Ivi Josipoviću koji je određenim postupcima mogao relativizirati hrvatske žrtve u plehanskom kraju. Što mislite jesu li mediji i sam predsjednik shvatili lekciju?

Mediji su to prenapuhali, jer im trebaju bombastični naslovi. Nisam ja predsjedniku Josipoviću uskratio gostoprimstvo. Ja sam njega primio u samostanu u tijeku njegove predsjedničke kampanje, odmah nakon objave rezultata prvog kruga izbora. Na službi gvardijana jednog samostana moje je da primam svakoga tko navrati u samostan. Ja sam predsjednik ovoj ekipi, koja je spremala njegov dolazak, na kraju dogovora, kada sam konačno saznao sve detalje posjeta, rekao da to nije posjet samostanu, nego posjet prenabijen politikom i da bi bilo bolje da se on negdje drugdje sastaje s liderima hrvatskih stranaka u BiH, a ne u samostanu, te da odnekud drugdje započinje prvi službeni posjet Republici Srpskoj, a ne s Plehana, i ide polagati vijence na grobnicu u kojoj nisu pokopane samo nevine žrtve nego i poginuli vojnici koji su napadali možda i Vukovar, Osijek i druge gradove njegove države. On ima pravo odlučivati o taktici svoje politike, a ja imam pravo reći da u to ne bi trebao miješati naš samostan. I to sam rekao. Ne krijem, naravno, ni osobno mišljenje da je Posavina sita odluka s Pantovčaka koje, bez nje, određuju njezinu budućnost.

Razgovarao: Željko Ivković

Katolički tjednik

  1. Nijedan komentar do sada.
  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s