Početna > HDZ BiH, Hrvati i crkva, Kriminal i korupcija, Obnova i povratak > Plehanski odjeci – sram neka ih bude!

Plehanski odjeci – sram neka ih bude!


PLEHAN – Što se bijeli na gori Plehanu il’ je snijeg il’ su labudovi? Nit’ je snijeg nit’ su labudovi već su sijede vlasi na glavama „stožernika“. Oni besjede, valjaju gluposti, lažu narod i prodaju mu muda pod bubrege. A narod k’o narod, ništa lakše nego ga žedna preko vode prevesti.

26. kolovoza ove godine na Plehanu je održana misa za prognanike koju nazvaše Misa nade. Euharistijsko slavlje upriličeno je povodom 20 godina izgnanstva Hrvata iz Posavine. Svetu misu predvodio je bosanski kardinal Vinko Puljić, a u prvim redovima tko bi drugi nego političari.

Tko bogu bliži, bogu draži

I to kakvi političari. Središnji dio zaposjeli, onako kao glavni, „stožernici“, glavom i bradom (doslovno). Neki od njih prespavali su gotovo cijelu misu. Ne treba im zbog toga zamjeriti, jer to obično tako biva. Kada političar dođe na misu zbog politike onda uglavnom on spava na misi. Ionako mu vjera ne znači ništa nego ju instrumentalizira u političke svrhe i korist svoje stranke. Treba se vjernicima na neki način dodvoriti. Em su značajno glasačko tijelo, em su naivni i lako ih je pridobiti.

Od kadra HDZ-a BiH koji zaposjedoše prve klupe istakoše se Davor Čordaš, član predsjedništva HDZ-BiH i ministar u vladi Republike Srpske te uz bok mu Josip Jerković Predsjednik regionalnog odbora HDZ-a.

I jedan i drugi da imaju imalo obraza, poštenja i dostojanstva sjeli bi u zadnje klupe. Ništa bolje nisu ni zaslužili. Duže vrijeme (kao i sada uostalom) oba su obnašali visoke stranačke i političke dužnosti u čijoj je ingerenciji bila skrb i briga o povratku raseljenih Hrvata na području Bosanske Posavine. A kako su oni svoj posao odradili u propovijedi kaže i sam kardinal Puljić. Od 50.000 Hrvata vjernika Derventskog dekanata na to područje vratila se tek tisuća njih. Porazno!

A uštogljeni dvojac iz stožerne stranke ne mari za tim. Oni se ne osjećaju odgovornim niti pokazuju suosjećanje za katastrofalnom politikom koju je vodila i koju još uvijek vodi njihova „stožerna“ stranka.

Prokletstvo kardinalskog štapa


Kardinal Puljić nije imao toliko hrabrosti da upre prste baš u njih. A red je bio, jer dosta je bilo izmotavanja i upiranja prstom u imaginarne likove kada se dobro zna tko je kosio, a tko vodu nosio. Možda kardinalu Puljiću ne dozvoljava njegov ego da javno prozbori tko je taj koji 15 i više godina Hrvate Bosanske Posavine povlači za nos. Možda mu darovani štap od Dragana Čovića stvara nepremostivu prepreku da kaže ono što je davno trebao reći. U svakom slučaju njegov je izbor. On sada ima štap, ali nema stada. Valjda je tako procijenio da je za Crkvu bolje ili se i sam utopio u sivilo korumpiranog društva koje izgleda ne zaobilazi ni crkvene velikodostojnike.

Hvali Posavinu drž’ se Dodika i Republike Srpske

Davor Čordaš i Josip Jerković kao i svi drugi iz „stožerne“ stranke imali su još jedan jak razlog, ne samo da zaposjednu zadnje klupe, nego da se uopće ne pojave na Plahanu.

Naime, čelnici HDZ-a BiH sa zadovoljstvom uz samohvalu sudjelovaše na 20. obljetnici stvaranja zločinačke Republike Srpske u Banja Luci. Čak je Čović javno obećao da će i iduće godine doći na 21. obljetnicu iz čega se vidi jasna namjera politike HDZ-a BiH koju revnosno sprovodi njihov čelnik.

Samo nekoliko mjeseci kasnije delegacija HDZ-a BiH dolazi na Plehan.

Zbog čega?

Što takvi imaju tamo dolaziti?

Da obilježe 20. godišnjicu progona Hrvata iz Bosanske Posavine?!

Treba imati živce kao konj pa ovo sve svariti. Cinizam i licemjerstvo su blage kvalifikacije koje treba uputiti ovim ljudima i stranci ispred koje su došli na sveto plehansko tlo. Kako ih nije sramota svoju podlost i dvoličnost reklamirati u prvim redovima ispred oltara?

Ako su to pak takvi ljudi (i stranka), nije li valjda i narod takav? Kako puk može trpjeti takve?

HDZ BiH po prvi put nakon rata ozbiljnije izlazi na izbore u Derventi i Bosanskom Brodu. Zašto? Zbog Hrvata? Hoće reći da ih hrvatstvo u derventskom kraju kao tangira.

Zašto ranijih godina HDZ nije pokazivao interes za Hrvatima Bosanske Posavine? Zašto nije ništa učinio za povratak Posavaca na svoja ognjišta?

Razlozi sigurno postoje. U dijelovima Republike Srpske koje je HDZ poklonio Srbima pojavljuju se neke nove političke snage koje imaju za cilj popraviti ono što se popraviti može. E oni su po svoj prilici prijetnja HDZ-u, jer tko smije da zadire u pitanja koje je HDZ „rešio“ još 1992. godine.

Jedini način da HDZ ne izgubi kontrolu nad tim dijelom Posavine i da ih Dodik ne optuži za kršenje sporazuma Boban-Karadžić je njihovo aktiviranje na tom području Posavine. Cilj je poremetili planove ostalim hrvatskim političkim subjektima koji izražavaju politički interes na tom području kako isti ne bi ugrozili hercegovačko-četničko prijateljstvo. Da je riječ o dirigiranim aktivnostima HDZ-a vidi se po samim aktivistima HDZ-a na terenu.

Riječ je o poslušnim umirovljenim časnicima HVO-a koji su i za vrijeme aktivne vojne službe bili protežirani od politike HDZ-a. Zahvaljujući vjernosti HDZ-u isti su vrtoglavo napredovali u službi bez ikakvog pokrića za svoje napredovanje, osim što ih je krasila već spomenuta stranačka podobnost. Sada HDZ od njih traži dug. Vjerojatno ih ucjenjuju zbog visokih mirovina, sumnjivih invalidnina. A o tome da pojedini imaju mirovine i u BiH i u RH ne treba ni govoriti.

Prvi biraju drugima, a drugi trećima

Koliko je politika HDZ prljava i podla govori podatak da nigdje u Republici Srpskoj nisu kandidirali kandidate za načelnike općina. Pozicije načelnika općina su rezervirane za kandidate iz bratskog Dodikovog tabora i njemu Čović ne želi remetiti planove. A hrvatska politička opcija bi to mogla. Objektivno, ima snage. Hrvati su brojni u Bosanskoj Posavini (iako većina u progonstvu) i u ovakvom izbornom sustavu postoje realne šanse da Hrvati ponegdje izbore poziciju općinskog načelnika.

Da u ovoj priči HDZ ima imalo korektnosti pustio bi Hrvatima da biraju načelnike po svojim preferencijama i svojim uvjerenjima, ako već HDZ nema snage da kandidira svog kandidata. No, tu slobodu hrvatskom biračkom tijelu HDZ uskraćuje savjetima i preporukama da se glasa za kandidate SNSD-a. Rezultat takve kampanje i takve politike je taj da će hrvatski glasovi presuditi u izboru srpskih općinskih načelnika u Posavini (RS). Je li netko nešto prigovarao za Komšića…?

Na temelju rečenog što drugo zaključiti nego da je riječ o još jednoj prevari HDZ-a prema Hrvatima Posavine. Njima nisu u interesu posavski Hrvati nego srpski interes. I svaki zastupnik HDZ-a u općinskim vijećima u RS dizat će svoju ruku (i obje ako zatreba) onako kako dvojac Čović – Dodik kaže, a nikako u interesu Hrvat posavskog kraja.

Medijski Dani sjećanja – Dani HDZ-a

Izvještavajući o plehanskim Danima sjećanja na progon Hrvata iz Posavine pojedini tzv. hrvatski mediji, a uglavnom oni prosrpske orijentacije i očito serviseri HDZ BiH sv. misu na Plehanu i skup prognanika prikazuju kao HDZ-ov skup. Doduše tako je i organiziran. Na isti skup nisu pozvani Hrvati i hrvatski dužnosnici koji nisu iz HDZ-a. Osim naravno nekolicine gostiju iz Republike Hrvatske koji se razumiju u problem hrvatskog pitanja u BiH kao što Jadranka Kosor poznaje engleski jezik. Njima je ionako bilo svejedno tko govori i što govori. Odazvali su se na poziv prijatelja i kako to obično biva više ih je zanimalo tzv. treće poluvrijeme nego sama sveta misa i problemi prognanika.

Nije bilo predsjednika Federacije BiH Živka Budimira. Ali je bio njegov izaslanik gen. Drago Dragičević kao i savjetnik predsjednika g. Martin Andačić. Njih HDZ-ovi mediji uopće ne spominju. Ali zato spominju ztv. izjave izaslanika Dragana Čovića i Dodikovog ministra Davora Čordaša. Izjave su takozvane jer su skrovito plasirane isključivo za birane medije, a pred narodom niti su što smeli reći niti su se smjeli pojaviti.

„Davor Čordaš još jednom je pozvao sve Posavljake da ne odustanu od svojih imanja, da izađu na lokalne izbore u listopadu i biraju svoje predstavnike u lokalnoj vlasti kako bi pomogli onima koji su se vratili i onima koji žele da se vrate“, ističe se u medijskom prezentiranju događaja s Plehana.

„- Od Posavine nikad ne smijemo odustati, zbog svih poginulih i prognanih s ovih prostora ali i zbog svoje djece kojoj ovu ranjenu grudu trebamo ostaviti, poručio je Čordaš.“

Kao da je Davor Čordaš prvi koji se trebao obratiti javnosti i kao da je njegova izjava najvažnija od nekolicine nazočnih crkvenih i političkih uglednika. Sigurno nije, ali za naš medij i te kako važna. Jer ovo što Čordaš izjavi i te kako je vijest koju treba posebno istaći i prokomentirati.

Zašto?

Zato što Davor Čordaš licemjerno zaobilazi istinu ili možda mediji netočno prenose što je on rekao.

Hvali Posavinu drž’ se Slavonije

Davor Čordaš poziva da Posavci ne odustaju od svojih imanja da ih ne prodaju. A upravo politika koju on predstavlja posredovala je pri prodaji na tisuće hektara hrvatske zemlje u Posavini. Članovi HDZ-a sudjeluju i posreduju kod kupoprodajnih aktivnosti u prodaji hrvatske zemlje. On i njegova politika odustali su prvi od Posavine i sada nam takvi sole pamet o ljubavi prema Posavini.

Davor Čordaš i Josip Jerković kao i većina stranačkih im kolega koje smo mogli vidjeti na Plehanu svoju ljubav prema Posavini pokazali su time što su na račun iskazane ljubavi nagrađeni s kućama u Slavonskom Brodu, Zagrebu, na Jadranu. Svaki od njih ima najmanje tri kuće. Pojedinci četiri (bar za koje se zna). Neki od njih se nisu udostojali da makar simbolično pokose travu ispred svoje devastirane kuće u brodsko-derventskom kraju, a puna su im usta Posavine i Posavaca i brige za rodnim krajem.

Čordaš govori o rodnoj grudi koju treba djeci ostaviti. Čijoj djeci? Svojoj?! Ne, njihova djeca ne dolaze čak ni u vrijeme posebnih trenutaka, kao što su ovi Dani sjećanja. A kamo li da razmišljaju o povratku u Posavinu. Nema potrebe za tim. Njihova djeca znaju što im tate rade i znaju što ima tate misle o Posavini. Ne protive se ni oni toj demagogiji jer je riječ o vrlo unosnom poslu. Tatin službeni automobil dobro dođe za noćne izlaske ili malo skoknuti do mora, uz naravno pozamašan džeparac, jer tatina „ljubav“ prema Posavini se dobro plaća.

Davor Čordaš nije propustio pozvati Hrvate plehanskog kraja da izađu na izbore. Nije, jer zbog izbora je bio tamo. Poziva on Hrvate da glasaju za svoje predstavnike (da pogađamo tko su to predstavnici naroda). Da im Davor i ekipa navuku luđačku košulju i stave točku na „i“ njihovom pravu na Posavinu.

U 17 godina nisu uspjeli hrvatskom narodu izboriti temeljno pravo na materinji jezik u općinama pod okupacijom četničkih hordi. Danas Hrvati u RS mogu birati latinično i ćirilično pismo, ali samo na srpskom jeziku. Ta činjenica dovoljno govori koliko je stožernoj stranci stalo do Hrvata u Republici Srpskoj i koliko su i ove zadnje riječi predstavnika HDZ-a iskrene.

Za vlast u ŽP Plehan je preko sedam mora i sedam gora, pa i dalje

Za kraj možda bi bilo dobro istaknuti još jednu zanimljivu stvar koja se mogla lako uočiti tog 26. Kolovoza na Plehanu, a koja je zacijelo zanimljiva.

KOMENTAR NINOSLAVA SUŠILOVIĆA, PREDSJEDNIKA POSAVSKE STRANKE O “BOJKOTU” VLASTI IZ ŽP NA DANIMA SJEĆANJA

Već desetak godina javno govorim da je priča o Bosanskoj Posavini i “briga” o Posavcima samo floskula “stožernih” kojom se baca prašina u oči i pokušava prikriti prave namjere. Zbog toga sam više puta osporavan, ali vrijeme govori da sam, nažalost, bio u pravu. U više navrata je Skupština Županije Posavske, u kojoj većinu ima HDZ (nekada jedan, sada dva), odbila se javno očitovati o “pitanju Bosanske Posavine” i taj termin koristi samo za prostor ŽP.

Sasvim je jasno da su lokalni dužnosnici bespogovorno prihvatili provoditi politiku svoj središnjice (zacrtanu još prije 20-tak godina) koja je prostor Bosanske Posavine (naročito dio koji se trenutno nalazi u RS-u) “otpisala” i koristi ga samo za dnevno političke (uglavnom predizborne) potrebe.

No, bez obzira na to, ali i na sve druge okolnosti koje nam ne idu na ruku, smatram da se ne smijemo pomiriti sa stanjem stvari i da se “pravo Posavaca na Posavinu”, mora braniti do kraja svim demokratskim sredstvima. Ni jedno zlo nije dovijeka, pa neće ni ovo aktualno.

Iako velika manifestacija, u svakom smislu i značajna ona nije ugostila nikoga iz Županije Posavske. Nije bilo predstavnika društveno-političkog života iz kantona 2 FBiH?! Nije bilo ni crkvenih veledostojnika iz tog dijela Posavine. Nije bilo članova Vlade ŽP kao ni samog premijera Marijana Oršolića. Nije bilo Predsjednika Skupštine ŽP, kao ni delegata u Domu naroda ni zastupnika Parlamentarne skupštine FBiH.

Nisu došli predstavnici političkih stranaka. Prvenstveno se očekivalo čelništvo HDZ-a. Nije bilo nikoga. Ili gotovo nikoga?! Naime, zamijećeni su članovi Predsjedništva Posavske stranke iz Orašja, Domaljevca i Odžaka. Viđeni su članovi predsjedništva HSP-a iz Odžaka. Možda se još netko našao u masi nazočnih, ali nisu bili lako zamijećeni.

Može li prosječan Posavac zaključiti kakve su to igre i zašto Županija Posavska (ona službena) nije sudjelovala u obilježavanju Dana sjećanja na progon Hrvata iz Bosanske Posavine?

Prosječan Posavac se može lako prevariti i bez problema nasjeda na smišljenu propagandu političke stranke koja je režirala i sukreirala današnje posavsko ozračje. Čin sudjelovanja predstavnika Županije Posavske na Plehanu odaslao bi poruku jedinstva Hrvata Bosanska Posavine. Pružio bi nadu Posavcima da se zajednički bore za svoju Bosansku Posavinu. Stvorio bi sliku da su Hrvati Orašja, Odžaka, Bosanskog Broda, Dervente i drugih posavskih krajeva jedno. Da su jedna duša čije je tijelo silom razdvojeno.

Ali ne bi tako. Ne bi zato što je tako htjela „stožerna“ stranka Hrvata koja stoluje u „stolnom hrvatskom gradu“ Mostaru. Ta „stožerna“ stranka samo nastavlja svoj put koji je započela 1992. godine tjerajući hrvatski narod Posavine dublje u ambis. Smišljen HDZ-ov igrokaz upriličen pred izbore imao je za cilj pokazati tko je u Posavini i dalje glavni. Imao je za cilj pokazati da Posavci mogu i moraju igrati samo kao im se iz stolnog grada poruči. I imao je odaslati poruku onim snagama koje žele posavsko jedinstvo da ovo nisu njihova vremena.

I jedni i drugi mogu misliti što god hoće. Ključno je kako misli narod Posavine. Ako uopće misli? A već ovi izbori će potvrditi ima li narod Posavski svoje dostojanstvo ili će i dalje prepustiti da umjesto njega misli netko drugi. Netko tko mu je sve ovo što danas ima i spakirao.

JAVNO.ba

  1. 23, Rujan , 2012 u 17:17

    Izgubljeno se nemože vratiti, ali se mogu, bar sadašnji, krivci kazniti. Na SIPA-i je sada, i to ne samo da kazni, već i da spriječi veliko jamanje kod implementacije sredstava “Donatorske konferencije” od oko 100 miliona eura!!

  2. posavino ravnija od srema sve barabe ,nigdje ljudi nema
    23, Rujan , 2012 u 17:03

    Uvaženi gospodine,mislim da je proteklo puno vode Savom i da ste svjedočili mnogim lošim HDZ-ovim spinovima za Posavinu i da je već kasno,ko je jamijo ,jamijo

  1. No trackbacks yet.

Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s